Uredništvo: [email protected]
komentarji
| Registracija

In memoriam

Bloggers.media, 14.06.2017:
IN MEMORIAM Antun Filipčić – Filac

četrtek, 15. junij 2017, ob 23:02, Franci Savenc, ogledov: 577

Bloggers.media - Enes Seferagić: ... Antun Filipčić - Filac

IN MEMORIAM Antun Filipčić – Filac
Zagreb, 29.09.1940. – Pula, 13.06.2017.

Ispred mene bijela površina nijemo čeka da napišem nešto o Filcu. Čovjeku. Prijatelju. Učitelju. Suputniku kroz meni veoma važnom i lijepom dijelu života.Kada je netko pored vas, pa i ako se ne družite i viđate često jednostavno znate da je tu, možete ga nazvati, pozvati se k njemu na kavu, popričati, podijeliti uspomene, posuditi knjigu, otići vani, što god, i to uzimate kao činjenicu, a rijetko kada razmišljate o osobi pred vama. Iznenadni telefonski poziv i gruba stvarnost života, spoznaja da su se stvari promijenile, da vam se na taj broj telefona više neće javiti, da je prebogata knjižnica zatvorena, da ga na ovome svijetu više jednostavno nema mijenja percepciju, doživljaj osobe koja je ostavila neizbrisiv trag iza sebe.

Filac se doselio u Pulu 1984 godine. Tada ili godinu kasnije sam ga i upoznao. Nije došao iz Zagreba kako sam u šali često znao reći, već iz Afrike, Nigerije, zemlje u kojoj je radio prije dolaska u Pulu. I došao je točno na vrijeme. U Puli se polako ali sigurnim koracima razvijala alpinistička scena, a za formalno osnivanje AO-a falio je nam je upravo Filac, ne samo zato što je bio alpinistički instruktor, nego Filac upravo takav kakav je bio i kakvog ću ga pamtiti. Nije među nas došao kao nekakav autoritet, stigao je mogao bih reći gotovo nježno, pun entuzijazma i volje, njegove poduke bile su suptilne tako da često nismo bili ni svjesni da učimo, slušali smo prijatelja koji je imao što za reći. Zdušno je prionuo radu na osnivanju AO-a u PD Glas Istre, bio njegov prvi pročelnik, odlazili smo na izlete i penjanje od Kleka do visokih Alpa u Austriji, pa sve do Prve Istarske Himalayske Ekspedicije čiji je bio vođa.

Filac nije bio čovjek koji se žalio. Najteže trenutke u životu podnio je stojećki, bez i jedne riječi kako mu je teško, jednostavno je prihvaćao realnost i odmah gledao kako probleme riješiti, situacije popraviti. A znam da mu je ne jednom bilo teško. Bio je svestran čovjek, načitan, elokventan, zahvalan sugovornik na mnogo tema pogotovo iz povijesti koju je volio proučavati. Sjećam se naših zajedničkih jedrenja na njegovoj jedrilici, skijanja na Kaninu, planova o idućim pothvatima u Himalayi, sjećam se Filca i njegovog smisla za šalu o čemu bi mogao napisati stranice i stranice.

Na primjedbu dame u autu da su mu stakla od auta jako prljava i da li uopće vidi gdje vozi jednostavno je stao, izašao, očistio površinu veličine dlana i bez riječi nastavio s vožnjom. Jednom sam mu usput spomenuo kako je majicu obukao naopako, te mu svi šavovi s vanjske strane. Rekao mi je da ne treba biti sitničav, kao da je važno to kako je obukao majicu.

Upravo takav je bio Filac, moj Filac, onaj Filac kojega sam ja poznavao. Jednostavan, neposredan, otvorena duha, nježan, a istodobno čvrst kao stijene koje je zavolio još kao mlad. Filac koji se našim uspjesima kako mi se sada čini veselio više nego mi sami.

I zato ti Filac hvala, kao i za sve ono ne napisano. Često opet si nas volio iznenaditi, ali za razliku od prijašnjih puta sada se nemamo razloga veseliti ili se smijati tvojim iznenađenjima, dosjetkama, idejama. Jednostavnu zatvorio si prebogatu knjižnicu svoga života. A svima nama koji smo te poznavali i dijelili dio puta s tobom ipak ostaju nezaboravni dani i iskustva u tvom društvu, utisnuti u nas dok god smo ovdje. Zato ti još jednom hvala i ako me čuješ, vidiš, znaš da cijelo vrijeme dok pišem razmišljam o nigerijskim vjevericama koje se vrte oko mene i šapću da je jedna suza dovoljna, a život vječan.
 
Zbogom prijatelju
Enes Seferagić – Enki
Oznake: ALP
eXTReMe Tracker